Djelatnici na odjelu za hrvatsku povijest 19. stoljeća

dr. sc. Zoran Grijak, znanstveni savjetnik

e-pošta: zgrijak@isp.hr

Dr. sc. Zoran Grijak rođen je 9. travnja 1963. u Slatini, gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Studij povijesti i filozofije završio je 1990. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranom diplomskog rada Crkvene rasprave u svjetlu povijesti IV. stoljeća. Godine 1996. u sklopu istog fakulteta obranio je magistarski rad pod naslovom Josip Stadler do izbora za vrhbosanskog nadbiskupa, a 2000. doktorirao s tezom Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Na Institutu za suvremenu povijest (danas: Hrvatski institut za povijest) radi od 1992. Sudjelovao je kao suradnik u radu sljedećih projekata, financiranih od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske: Društveni slojevi i vjerske zajednice 1848.-1918. godine (1992.-1996.); Povijest političke misli i političkih stranaka u Hrvata (1996.-2002.), Političke ideologije, stranke, vjere i institucije u Hrvata u 19. i 20. st. (2002.-2005.); Oblikovanje hrvatskog kulturnog i socijalnog identiteta 1900.-1990. (2007.-2012.) te kao voditelj u realizaciji projekta Katolicizam, islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u Bosni i Hercegovini (2007.-2012.). U razdoblju 2019.-2021. kao voditelj sudjeluje u provedbi internog znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatskog instituta za povijest pod naslovom Fenomen dubrovačkih Srba katolika u svjetlu korespondencije njegovih istaknutih predstavnika. U istraživanjima je napose zaokupljen međunarodnim aspektima hrvatske povijesti od kraja 18. do sredine 20. stoljeća te analizom transregionalnih aspekata hrvatske povijesti od sredine 19. do sredine 20. stoljeća, posebice fenomena dubrovačkih Srba katolika, uz usporedno istraživanje utjecaja katolicizma, islama i pravoslavlja na oblikovanje povijesnih i kulturno-antropoloških procesa i paradigmi u neposrednom hrvatskom okruženju, napose u Bosni i Hercegovini. Također sustavno istražuje međunarodne političke i diplomatske aspekte djelovanja  barskog nadbiskupa fra Šimuna Milinovića u Kneževini Crnoj Gori (1886.-1910.). Rezultati njegovih istraživanja nastali su napose na temelju relevantnog arhivskog gradiva pohranjenog u domaćim i inozemnim arhivima i knjižnicama (vatikanskim, bečkim, budimpeštanskim, sarajevskim, zagrebačkim, dubrovačkim i drugim) što je omogućilo temeljitiju elaboraciju kompleksnih povijesnih fenomena kojima se bavi u svojim istraživanjima. Autor je dviju monografija  (Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb, 2001.; Figure politike: Lujo Vojnović i Robert William Seton-Watson, Zagreb, 2012. (koautor Stjepan Ćosić) te više od pedeset znanstvenih i stručnih radova. Sudjelovao je u radu velikog broja domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Svojim znanstvenim prilozima surađivao je u pripremi više uglednih domaćih enciklopedijskih i leksikografskih edicija (Hrvatska enciklopedija, sv. 4-7 (2002.-2005.) te dviju sinteza hrvatske povijesti (u ediciji Školske knjige, sv. 2, 1997. i Matice hrvatske, sv. 6,  2017.). Kao vanjski suradnik sudjelovao je 2009. u radu dvaju međusobno povezanih međunarodnih projekata: Kirchliche Elite-Bildung für Zentraleuropa. Das Priesterkolleg St. Augustin („Frintaneum“) in Wien als Post-Graduate-Einrichtung und Netzwerkstatt der Donaumonarchie 1816-1918 i Bischofslexikon der Habsburgermonarchie von 1806 bis 1918, pod centralnim vodstvom Instituta za crkvenu povijest Katoličko-teološkog fakulteta Sveučilišta u Beču i Sveučilišta Gregoriana u Rimu.

dr. sc. Marino Manin, znanstveni savjetnik

e-pošta: mmanin@isp.hr

Marino_profilna

Marino Manin diplomirao je Povijest i Talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1994., gdje je stekao znanstveni magisterij 1999. i doktorirao 2003. na temi: „Gospodarske prilike u zapadnoj Istri između 1813. i 1848. godine (Katastar Franje I. kao vrelo zemljišnih, vlasničkih, demografskih i etničkih odnosa)“.

Od 1995. zaposlen je kao znanstveni novak u Institutu za suvremenu povijest (danas: Hrvatski institut za povijest), od 2002. do 2004. radio je kao asistent u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, a od 2008. do 2011. obnašao je dužnost ravnatelja Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, dok trenutno radi u Hrvatskom institutu za povijest kao znanstveni savjetnik (2018. izabran u zvanje znanstveni savjetnik u trajnom zvanju), te u zvanju naslovnog redovitog profesora surađuje s Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Objavio je nekoliko knjiga s gospodarskom i društvenom tematikom, preveo je više knjiga vezanih za historiografiju, organizirao je nekoliko znanstvenih skupova i uredio zbornike istih, te je napisao više desetaka znanstvenih radova o različitim temama iz hrvatske povijesti.

Od 2007. do 2013. bio je voditelj znanstvenoga projekta ”Povijest Istre: sustavi, institucije, društvo i identitet u 19. i 20. stoljeću” Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, a od 2017. vodi projekt „Modernizacija urbanog života u Hrvatskoj kroz prizmu razvoja komunalne infrastrukture u 19. i 20. stoljeću“ Hrvatske zaklade za znanost. Član je Izdavačkog savjeta Državnog arhiva u Pazinu, od 2009. do 2019. uredništva Časopisa za suvremenu povijest, te drugih tijela i strukovnih udruga.

 

dr. sc. Zlatko Matijević, znanstveni savjetnik

e-pošta: zlatko.matijevic1@zg.t-com.hr

Ime i prezime: Zlatko Matijević. II. Mjesto i datum rođenja: Zagreb, 10. veljače 1955. IV. Školovanje: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: a) prof. filozofije (1977.), b) prof. povijesti (1979.), c) magistar znanosti iz područja povijesti: „Katolička crkva u Hrvatskoj i stvaranje jugoslavenske države 1918.–1921. godine“ (1985.) i d) doktor društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja povijesnih znanosti: „Hrvatska pučka stranka 1919.–1929. godine“ (1993.). V. Nastavna djelatnost: u akad. god. 1998./1999.–2001./2002. predavač na Studiju povijesti Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (kolegiji: „Povijest XIX. stoljeća“, „Položaj hrvatskoga naroda u Kraljevini Jugoslaviji“ i „Hrvatski narod u Drugom svjetskom ratu“). VI. Znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik u trajnom zvanju (2005.). VII. Članstvo u uredništvima znanstvenih časopisa: član uredništva Časopisa za suvremenu povijest, Zagreb, (1996.–2006.); glavni urednik časopisa Pilar, Zagreb, (2010.–2013.). U Hrvatskom institutu za povijest istražuje teme iz hrvatske crkveno-nacionalne i stranačko-političke povijesti hrvatskoga naroda u prvoj polovini XX. stoljeća (1980.–).

dr. sc. Stjepan Matković, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju

e-pošta: matkovic@isp.hr

Stjepan Matkovic

Dr. sc. Stjepan Matković rođen je 1966. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon odsluženoga vojnog roka (1986.), polazio jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom 1987. slušao je jednosemestralno predavanje na Legon University (Accra – Ghana) o modernoj povijesti zapadne Afrike. Diplomirao je 1991. na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta. Na istom je fakultetu od 1992. polazio poslijediplomski studij te je 1996. magistrirao s temom „Organizacija Čiste stranke prava i njezino sudjelovanje na izborima (1895.–1908.)“, a 1999. doktorirao iz humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest, obranivši tezu „Čista stranka prava 1895.–1903.“ (mentor: akademik Nikša Stančić; predsjednica povjerenstva za obranu disertacije: professor emeritus Mirjana Gross).

Od 1992. zaposlen je u Institutu za suvremenu povijest u Zagrebu, današnji Hrvatski institut za povijest. U zvanje znanstvenoga savjetnika u trajnom zvanju izabran u veljači 2016. U naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora na Sveučilištu u Zagrebu izabran je 15. svibnja 2012. Od 1. prosinca 2004. bio je pomoćnik ravnatelja, a od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2010. ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. U zvanje znanstvenoga savjetnika u trajnom zvanju izabran je počektom 2016. godine.

Od akademske godine 1999./2000. dr. sc. Stjepan Matković izvodio je/izvodi nastavu na sveučilištima u Zagrebu i Rijeci.

Radio je na trima znanstvenim projektima: „Povijest političke misli i političkih stranaka u Hrvata od 18. do 20. stoljeća“, direktor programa: dr. sc. Jure Krišto (šifra: 001903), „Politički život u hrvatskom društvu od druge polovine XIX. do početka XX. st.“, glavni istraživač: dr. sc. Zlatko Matijević (šifra: 0019031), te „Ivo Pilar, teoretičar hrvatske modernizacije“ (šifra: 194-0190613-0651), voditelji: dr. sc. Srećko Lipovčan (do 2009.) i dr. sc. Zlatko Matijević. Od 2007. vodio projekt „Politički život u hrvatskom društvu od 1840-ih do 1930-ih“ (šifra: 019-0190613-0602) i program „Politika i moderni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću“, od 2009. do 2011. bilateralne projekte „Slovensko-hrvatska iskustva iz multinacionalnih zajednica“ koji su izvodili Znanstvenoraziskovalni center SAZU iz Ljubljane i Hrvatski institut za povijest, te „Iskustva parlamentarizma u hrvatskoj i srpskoj prošlosti u 20. stoljeću“, koji su izvodili Institut za savremenu istoriju iz Beograda i Hrvatski institut za povijest. Od 2015. sudjeluje u izvođenju istraživačkoga projekta „Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918.“ koji, uz potporu Hrvatske zaklade za znanost,  vodi dr. sc. Alexander Buczynski. U znanstvenom radu bavi se nacionalnom poviješću u razdoblju od druge polovice 19. stoljeća do raspada Austro-Ugarske Monarhije te pojedinim problemima iz političko-stranačke povijesti prve polovice 20. stoljeća, koje istražuje i kroz prizmu različitih socijalnih i gospodarskih utjecaja.

Autor je triju (3) i suautor četiriju (4) znanstvenih knjiga (Čista stranka prava 1895.–1903.; Izabrani portreti pravaša: prinosi hrvatskoj političkoj povijesti; Iz korespondencija dr. Mile Budaka: (1907.–1945.); Iz korespondencije Josipa Franka s Bečom: 1907.–1910.; Premili Ivane: Korespondencija Ivana Hribara s hrvatskom elitom; Petoprosinačka pobuna u Zagrebu 1918. i Političke bilješke Ante Trumbića 1930.–1938.). Suautor je sveučilišnoga priručnika (Programatski dokumenti političkih stranaka i skupina 1842.–1914.) i udžbenika povijesti za treći razred gimnazije. Autor je više od 85 izvornih znanstvenih radova u časopisima, zbornicima i višeautorskim knjigama te više od 100 preglednih, stručnih i enciklopedijskih članaka, kao i više od 100 recenzija i prikaza knjiga. Objavljivao je i u inozemnim edicijama (Austrija, Australija, Bugarska, Crna Gora, Njemačka, Engleska, Francuska, Mađarska, Slovenija, Srbija i Rusija). Uredio je pet (5) knjiga te priredio nekoliko tematskih blokova u znanstvenim časopisima.

Obavlja i različite stručne aktivnosti na znanstvenom području: glavni urednik Časopisa za suvremenu povijest (2000.–2006.) te član uredništva časopisa Review of Croatian History (2006.–2010.) Hrvatskog instituta za povijest, Društvena istraživanja i Pilar (od 2002., odnosno 2006.) Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Historijska misao (od 2014.) Odsjeka za historiju Univerziteta u Tuzli, Istorijski zapisi (od 2010.) Istorijskog instituta Crne Gore i član uredništva Hrvatskoga biografskog leksikona (od 2005.) Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Bio je član upravnog odbora Društva za hrvatsku povjesnicu (2001.–2005.); pročelnik Odjela za povijest Matice hrvatske (2011.–2013.). Kao član organizacijskog odbora sudjelovao je u pripremi triju kongresa hrvatskih povjesničara (1999., 2004. i 2008.). Obnašao je i dužnost tajnika Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti (1999.–2004.) te bio član Povjerenstva za nacrte zakona u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (2010.). Redoviti je suradnik (contributing editor) za hrvatsku historiografiju u International Bibliography of Historical Sciences (München). Bio je 2007. član državne Hrvatsko-slovenske povijesne komisije. Od 2016. član Ravnateljstva Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Suautor je tekstualnih predložaka za dokumentarne filmove u produkciji HRT-a (Ivo Pilar, Frano Supilo, Iso Kršnjavi, Ante Trumbić).

Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskoga sabora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za znanost u području humanističkih znanosti za značajno znanstveno dostignuće (25. lipnja 2007.)

dr. sc. Vlasta Švoger, znanstvena savjetnica

e-pošta: vsvoger@isp.hr

Rođena je 1966. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Udata je i majka jedne kćeri. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest i njemački jezik i književnost. Na istome fakultetu magistrirala je 19. 7. 2000. godine s temom “Zagrebački list Südslawische Zeitung i njegov krug (1849.-1852.)”, a 19. 7. 2004. i obranila doktorsku disertaciju “Hrvatsko liberalno novinstvo u doba revolucije – Saborske novine, Slavenski Jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine (1848.-1852.)”. Od 1995. godine zaposlena je u Hrvatskom institutu za povijest, isprva na projektu Povijest političke misli i političkih stranaka u Hrvata od 18.-20. stoljeća, voditelja dr. sc. Jure Krište, a od 2002. do 2006. na projektu Politički život u hrvatskom društvu od druge polovice 19. st. do početka 20. st., voditelja dr. sc. Zlatka Matijevića. Od početka 2007. suradnica je na projektu Politički život u hrvatskom društvu od 1840-ih do 1940-ih godina kojega vodi dr. sc. Stjepan Matković. U zvanje znanstvene suradnice izabrana je 15. studenoga 2005. godine. Glavno područje njezina istraživanja su politička, društvena i gospodarska povijest Banske Hrvatske sredinom 19. stoljeća, a napose hrvatsko novinstvo i položaj tiska u navedenom razdoblju. Istražuje i fenomen javnosti u navedenom razdoblju kao složeni društveni, politički i komunikološki fenomen, koji se oblikuje u kompleksnoj interakciji različitih političkih čimbenika, novina kao javnih medija i javnoga mnijenja u tadašnjoj Hrvatskoj. Sudjelovala je na više znanstvenih skupova u Hrvatskoj i u inozemstvu. U sklopu rada u Hrvatskom institutu za povijest obavljala je i stručne organizacijske poslove za međunarodni znanstveni skup Hrvatska 1848. i 1849. (Zagreb, 21. – 23. listopada 1998.) te za I. kongres hrvatskih povjesničara (Zagreb, 9.-11. prosinca 1999.), u sklopu kojega je vodila sekciju Mediji i oblikovanje javnoga mnijenja. Zajedno s dr. sc. Mirkom Valentićem i dr. sc. Mariom Jarebom uredila je zbornik radova Hrvatska 1848. i 1849. Od 1999. do 2002. godine bila je članica uredništva Časopisa za suvremenu povijest, a od 2000. do 2002. tajnica istoga časopisa. Od 2004. godine je članica uredništva, a do ožujka 2007. i pomoćnica glavnog urednika časopisa Review of Croatian History. Jedna je od urednica na projektu sinteze hrvatske povijesti kojega je 1. studenoga 2007. pokrenula Matica hrvatska. Prevodi stručnu literaturu s njemačkog na hrvatski jezik te s hrvatskog jezika na njemački. Tijekom akademskih godina 2000./2001. do 2002./2003. sudjelovala je u izvođenju nastave iz kolegija Hrvatski narod u 19. stoljeću na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Od početka 2009. godine članica je uredništva časopisa Povijesni prilozi. Od 2014. voditeljica je institutskog Odjela za povijest 19. stoljeća.

dr. sc. Jasna Turkalj, viša znanstvena suradnica

e-pošta: jturkalj@isp.hr

Jasna Turkalj rođena je 1962. u Zagrebu, gdje je pohađala i  osnovnu i srednju školu. Studij povijesti (A1) i arheologije (A2) završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski studij iz nacionalne povijesti 19. i 20. stoljeća upisala je 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a završila 1998. godine obranom magistarskog rada pod naslovom „Značaj Starčevićevih i Kvaternikovih ideja u pravaškom tisku i politici do Rakovice (1867.-1871.)“. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Nositelji pravaške misli 80.-ih godina 19. stoljeća“ obranila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 25. srpnja 2002. godine. Od 1995. zaposlena je na Institutu za suvremenu povijest, današnjem Hrvatskom institutu za povijest. U znanstveno zvanje više znanstvene suradnice izabrana je 2009. godine, a 2010. i u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice na Studijskom odjelu povijesti Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu ( izbor proveden na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru) gdje sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija Hrvatske zemlje u 19. stoljeću na preddiplomskom studiju povijesti od ak. god 2010./2011., a od 2018./2019. kao mentorica i na poslijediplomskom studiju. Izborni kolegij Metodologija istraživanja rada političkih stranaka-pravaški pokret predavala je na poslijediplomskom studiju povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta  u Zagrebu od ak. god. 2008./2009. do 2010./2011.

Radila je na projektu „Povijest političke misli i političkih stranaka u Hrvata od 18.-20. stoljeća“ pod vodstvom dr. sc. Jure Krište, a od 2002. godine  na projektu „Politički život u hrvatskom društvu od druge polovice 19. stoljeća do početka 20.stoljeća“ pod vodstvom dr. sc. Zlatka Matijevića. Od početka 2007.  suradnica je na projektu „Politički život u hrvatskom društvu od 1840.-ih do 1940.-ih godina“ voditelja dr. sc. Stjepana Matkovića. Bila je voditeljica projekata  „Katolička crkva u susretu s ideologijama i političkim programima“ (nakon odlaska dr. Jure Krište u mirovinu 2012.) te međunarodnog bilateralnog  projekta „Asymmetric Balkans“ koji se provodio 2013. u suradnji s Katedrom za istraživanje konflikta i mira, Humanističkog fakulteta Sveučilišta u Szczecinu (Poljska). Od listopada 2018. suradnica je projektu „Europski korijeni moderne Hrvatske: transfer ideja na političkom i kulturnom polju u 18. i 19. stoljeću“ (EuKor) koji financira Hrvatska zaklada za znanost.

U središtu njezina znanstvenog rada je politička, društvena i kulturna povijest Banske Hrvatske u  drugoj polovice 19. stoljeća s težištem na istraživanju političkog djelovanja Stranke prava, pravaškog novinstva, društvene strukture i teritorijalne kompozicije stranačkog vodstva i pristaša te pravaškog izbornog tijela u navedenom razdoblju.

Sudjelovala u organizaciji i radu većeg broja domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, a kao članica znanstvenih ili organizacijskih odbora radila je na pripremi svih pet kongresa hrvatskih povjesničara. Od 2006. do 2013. te od 2016. do 2018./2019. članica je Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja iz povijesti. Urednica je znanstvenog časopisa Povijesni prilozi od 2002. do 2008.,  a članica uredništva časopisa Prilozi (Contributions) Instituta za historiju u Sarajevu (Bosna i Hercegovina) od 2012. do 2015. Predsjednica Društva za hrvatsku povjesnicu bila je od 2002. do 2006. godine.

Predsjednica  Znanstvenog vijeća Hrvatskoga instituta za povijest bila je od 2005. do početka 2011. godine.  Od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2018. bila je ravnateljica, a od siječnja 2019. pomoćnica je ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest.

dr. sc. Zdravka Zlodi, znanstvena suradnica

e-pošta: zdravkazlodi@gmail.com

Osnovnu i srednju (gimnaziju Tituša Brezovačkog) školu završila u Zagrebu. Studij jednopredmetne povijesti upisala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirala na katedri za Povijest Srednje i zzlodiJugoistočne Europe od XV. do XVIII. stoljeća. Na istom fakultetu upisala je i poslijediplomski znanstveni studij nakon čega je magistrirala (Aleksander Sapieha i njegovo putovanje po hrvatskim zemljama i Bosni u kontekstu hrvatsko-poljskih odnosa i veza početkom XIX. stoljeća. ) i doktorirala (Rusini/Ukrajinci u hrvatskim zemljama: etape doseljavanja i problem imena) pod mentorstvom prof. dr. Petra Korunića (katedra za Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u XIX.stoljeća). Tijekom studija boravila na studijskim i istraživačkim stipendijama u Poljskoj (Uniwersytet Jagielloński – Karkov, Uniwersytet Warszawski (Instytut Historyczny) – Varšava, Katolicki Uniwersytet Lubelski – Lublin). Trenutno zaposlena na Hrvatskom institutu za povijest, na Odjelu za hrvatsku povijest 19. stoljeća. U sklopu svojeg znanstveno – istraživačkog rada, kao inicijator hrvatsko – ruske znanstvene suradnje, imenovana je koordinatorom i voditeljem međunarodne znanstvene suradnje između Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i moskovskog državnog Институтa славяноведения (RAN).

Područje znanstvenog interesa i rada sustavno je vezano za povijest Srednje i Jugoistočne Europe, s naglaskom na hrvatsko – slavenske veze (hrvatsko – poljske, hrvatsko – ukrajinske i hrvatsko – ruske). Bavi se prevođenjem stručnih tekstova s poljskog, ukrajinskog i ruskog te surađuje na projektima izvan matične ustanove. Sudjelovala na nekoliko domaćih i stranih znanstvenih skupova i predavanja te objavila nekoliko znanstvenih i stručnih radova te pet autorskih i suautorskih knjiga. Strani jezici: engleski, poljski, ruski, ukrajinski, španjolski i talijanski.

dr. sc. Branko Ostajmer, znanstveni suradnik 

e-pošta: bostajmer@gmail.com

Ostajmer,Branko

Rođen je 1978. u Đakovu, gdje je završio osnovnu školu i srednju školu (opću gimnaziju). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest 2004. godine i stekao zvanje profesora povijesti i diplomiranoga povjesničara. Poslijediplomski doktorski studij povijesti upisao je 2006. godine na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te 2011. godine obranio doktorsku disertaciju Narodna stranka u Slavoniji i Srijemu 1883.–1903. Od 1. travnja 2006. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest. Godine 2012. izabran je u zvanje znanstvenog suradnika. Od 2009. godine suradnik je Hrvatskoga biografskog leksikona Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” u Zagrebu, a suradnik je i međunarodnoga projekta Kirchliche Elite-Bildung für Zentraleuropa. Das Priesterkolleg St. Augustin („Frintaneum“) in Wien als Post-Graduate-Einrichtung und Netzwerkstatt der Donaumonarchie 1816-1918, pod vodstvom Instituta za crkvenu povijest Katoličko-teološkog fakulteta Sveučilišta u Beču. Od 2007. godine član je uredništva Zbornika Muzeja Đakovštine.

Od 2014. godine suradnik je projekta “Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj”. U okviru projekta provodi istraživanja na arhivskoj građi u Austriji i Mađarskoj, arhivskom fondu Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade (Hrvatski državni arhiv Zagreb), novinstvu te ostavštinama istaknutih prosvjetnih djelatnika. Istražuje i osnivanje raznovrsnih osnovnih i srednjih škola te sudjeluje u izradi baza podataka.

Znanstveni interes usmjeren mu je na teme iz političke, društvene i kulturne s prijelaza iz 19.. u 20. stoljeće, uz posebnu pozornost na prostor Kraljevine Hrvatske i Slavonije te na hrvatsko-mađarske odnose. U okviru tih istraživanja sudjelovao na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova (Hrvatska, Mađarska, Austrija, Bosna i Hercegovina) te objavio veći broj znanstvenih i stručnih članaka.

dr. sc. Arijana Kolak Bošnjak, znanstvena suradnica

e-pošta: akolak@isp.hr

Znanstveno-istraživački interesiOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kronološki: moderna povijest, dugo 19. stoljeće.
Geografski: sjeverna Hrvatska, Europa.
Tematski: politička, društvena i kulturna povijest, vojna povijest, nacionalni i kulturni identiteti, slika drugoga.

Zaposljenje i izbori u zvanje

2015. Docent
2012. Znanstveni suradnik
2002. Zaposlenje u Hrvatskom institutu za povijest

Obrazovanje

2012. Doktorat iz područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja povijesti, Sveučilište u Zagrebu
2006. Magisterij iz područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja povijesti, Sveučilište u Zagrebu
2002. Završen Studij povijesti i kroatologije, Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu

Znanstveno-istraživački projekti

2016. Član projekta: “Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918” (HRZZ IP-2014-09-3675).
2014.-15. Član projekta “Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj (18. i 19. stoljeće)” (HRZZ UIP-2013-11-4919)
2007.-13. Član projekta: “Politički život u hrvatskom društvu od 1840-ih do 1940-ih” (019 0190613-0602)
2002.-06. Član projekta “Politički život u hrvatskom društvu od druge polovice 19. do početka 20. stoljeća” (0019031)

Nastava

Kolegiji na preddiplomskom studiju od 2014.:
“Povijest Mađarske (19. i 20. stoljeće)”, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. “Prožimanje kultura: Hrvati i Mađari u 19. stoljeću”, Hrvatsko katoličko sveučilište.

Recentna bibliografija

“Odnos članova (bivše) Horvatsko-vugerske stranke prema mađarskoj revoluciji, njezinim idejama i postignućima”, u: Pal Fodor i Dinko Šokčević (ur.), Prekretnice u suživotu Hrvata i Mađara. Ustanove, društvo, gospodarstvo i kultura, Budimpešta, 2015., str. 402-407. (mađarski prijevod str. 366-371).
“Društvena struktura Horvatsko-vugerske stranke”, Povijesni prilozi, vol. 48., Zagreb, 2015., 153-174.
“Izidor Kršnjavi na hrvatskim saborima od 1884. do 1897. godine”, u: Ivana Mance i Zlatko Matijević (ur.), Zbornik radova znanstvenoga skupa Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj, Zagreb, 2015., 48-60.
“Osječki Nijemci mađaroni”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, vol. 22., Osijek, 2015., 29-40.
“Horvatsko-vugerska stranka i turopoljsko plemstvo”, Kaj: časopis za književnost, umjetnost i kulturu, vol. 3-4, 2015., 121-137.

Više vidi ovdje

Recentna predavanja i izlaganja

“The Quality of Gymnasium Education in the Banal Croatia in the Era of Neoabsolutism (1854 – 1860)”, međunarodna konferencija: Quality, Social Justice and Accountability in Education Worldwide, Sofia, 10. – 13. lipnja 2015.
“Pokušaji uvođenja mađarskoga jezika u hrvatske škole u prvoj polovici 19. stoljeća”, međunarodna konferencija: International Conference National and Universal Culture in Central Europe. Tolerance, Coexistence, Conflict, Slavonski Brod, 16. – 18. travnja 2015.
“Sloboda izražavanja i djelovanja u hrvatskom političkom pokretu 1848./1849. – odnos prema političkim neistomišljenicima”, IV. kongres hrvatskih povjesničara 2012. – Sloboda, Zagreb, 1. – 5. listopada 2012.

Ostale profesionalne aktivnosti

Hrvatski institut za povijest:
Tajnica časopisa – Časopis za suvremenu povijest 2006. – 2008.

Stipendije

Tempus Public Foundation, ožujak – svibanj 2016.
Istraživačka stipendija Vlade Republike Mađarske, listopad 2003. – siječanj 2004.

Kontakt

arijanakbosnjak@gmail.com

dr. sc. Margareta Matijević, znanstvena suradnica

e-pošta: margareta@isp.hr

Margareta Matijević rođena je 19. lipnja 1975. godine u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina. Od 1993. trajno je nastanjena u Republici Hrvatskoj. Osnovnu i dio srednje škole završila je u rodnom gradu, a maturirala je na Medicinskoj školi na Sušaku 1994. godine. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 2001. godine studij jednopredmetne povijesti s temom Izvori i literatura o Bihaću do 1592. godine te stekla zvanje profesora povijesti. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 2004. godine petogodišnji studij teologije obranivši tezarij i diplomski rad na katedri crkvene povijesti s temom: Različitost stajališta Strossmayera i Račkog na temelju međusobne Korespondencije te stekla zvanje diplomiranog teologa. Kao studentica bila je dobitnica Rektorove nagrade za izrađeni rad na temu “Odnos Srpske pravoslavne crkve prema Domovinskom ratu u Hrvatskoj 1991.-1995.” Na studiju teologije stipendirana je od Hrvatskog društva katoličkih novinara za koje je prošla i novinarsku naobrazbu i neko vrijeme surađivala na Hrvatskom katoličkom radiju u sklopu emisija “Povijestice”. Na studiju povijesti bila je dobitnica državne stipendije u kategoriji posebno nadarenih studenata. Od ožujka 2002. radi kao znanstvena novakinja na Hrvatskom institutu za povijest, na projektu Političke ideologije, stranke, vjere i institucije u Hrvata u XIX. i XX. stoljeću čiji je voditelj bio dr. sc. Jure Krišto. Uže područje njezinog znanstvenog interesa je djelovanje vjerskih zajednica u komunizmu, ali bavi se i drugim temama. Na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu obranila je u studenom 2006. magistarski rad s temom Djelovanje Komisije za vjerske poslove Federalne Države Hrvatske / Narodne Republike Hrvatske u crkveno-državnim odnosima 1944.-1948.” Na istom fakultetu 2011. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom „Političko, crkveno i kulturno djelovanje Svetozara Rittiga 1873.-1961.“ U razdoblju od ak. god. 2000/01.-2004/05. sudjelovala je u izvođenju nastave na studiju kroatologije na Hrvatskim studijima u okviru kolegija Hrvatski nacionalni identitet u europskom kontekstu čiji je nositelj bio pok. prof. dr. Eduard Kale. Sudjelovala je na četiri domaća i tri međunarodna znanstvena skupa. Objavila je pedesetak prikaza i recenzija knjiga u znanstvenim i stručnim časopisima, te novinama. Uz znanstveni bavi se i književnim radom, uglavnom objavljujući kraću prozu.

Zrinko Novosel, prof., asistent

 e-pošta: zrinko.novosel@gmail.com

Rođen 1989. godine u Zagrebu, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu završio je preddiplomski studij povijesti 2011. godine, a 2014. diplomirao. Iste godine godine upisao je MA program na Central European zrinko3University (History department), koji je završio 2015. Od travnja 2016. do 2017. godine radio je u Hrvatskom institutu za povijest u programu stručnog osposobljavanja na projektu „Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj (18. i 19. stoljeće).“ Od veljače 2019. godine zaposlen na Hrvatskom institutu za povijest kao doktorand na projektu „Europski korijeni moderne Hrvatske: transfer političkih i kulturnih ideja u 18. i 19. stoljeću“ (HRZZ, IP-2018-01-2539). Njegovi istraživački interesi vezani su uz intelektualnu povijest i memoarsku literaturu „dugog“ 19. stoljeća.