Početkom devedesetih godina 20. stoljeća u Hrvatskoj su se dogodile dvije povijesno značajne promjene: društvena revolucija i nacionalno samoodređenje. Društvena revolucija očitovala se u promjeni polustoljetnog socijalističkog (zajedničkog društveno-samoupravnog i korporativnog tržišno-sociološkog modela) u kapitalistički (tržišno-demokratski) oblik ustroja zajednice. Ovo rušenje sustava komunističke diktature događalo se u kontekstu propasti svjetskog komunizma. Nacionalno samoodređenje ostvareno je u stvaranju samostalne hrvatske države. U skladu s korjenitošću navedenih promjena bila je i nasilnost njihova provođenja. Kod društvene revolucije radilo o tako temeljitim promjenama u gospodarstvu koje su dovele do bitne diferencijacije unutar stanovništva po imovinskom stanju kao i po sposobnosti prilagodbe novim tržišnim odnosima. Sociološka fenomenologija tih promjena može se (uz nužnu primjenu multidisciplinarnosti) pratiti tek na temelju historiografskih saznanja o procesu izbornih promjena vlasti i procesa privatizacije. Time ova istraživanja predviđena u projektu postaju ustvari fundamentalna istraživanja za daljnje proučavanje ovih društvenih procesa (za sociologe, demografe, ekonomiste, pravnike i tako dalje). Proučavanje druge velike promjene, državnog osamostaljenja, nužno nas navodi na proučavanje najvažnije pojave pri tome osamostaljenju, a to nije ni proces priznanja, ni diplomatskog razvoja hrvatskih odnosa sa svijetom, ni približavanje Europskoj Uniji, NATO-u i drugim euroatlantskim integracijama, niti bilo koji od nemalih problema koje svaka (uvjetno rečeno) nova država mora proći kod etabliranja u subjekta zajednice suverenih država. Dakle, u procesu državnog osamostaljenja, Republika Hrvatska bila je izložena brutalnoj agresiji susjedne Srbije i Crne Gore, koje su kroz djelovanje bivših federalnih sustava (JNA, milicija, diplomacija jugoslavenske federacije…) i uz aktivnu pomoć pobunjenika pokušali ostvariti projekt stvaranja Velike Srbije na nešto više od polovice hrvatskog teritorija. Ta agresija imala je široku podršku većine pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, osobito u ruralnim dijelovima u kojima je to stanovništvo imalo relativnu ili apsolutnu većinu. Utvrđivanje istine o karakteru sukoba poznatog po nazivu Domovinski rat, kao sukoba izazvanog velikosrpskom agresijom i pobunom srpske nacionalne manjine protiv ustavnopravnog poretka i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske radna je hipoteza ovog projekta.
Glavni istraživač:
- dr. sc Miroslav Akmadža, znanstveni savjetnik
Istraživači:
- Mladen Barać, asistent
- Aleksandra Koprivčević, asistentica
- Šimun Penava, stručni suradnik
- dr. sc. Ivica Miškulin – vanjski suradnik (HKS – Zagreb)
- Petar Bašić, dipl. pov. – vanjski suradnik (Slavonski Brod)
- dr. sc. Ivan Balen – vanjski suradnik (Opća bolnica “Dr. Josip Benčević”, Slavonski Brod)
