Tranzicijski kompleksi u suvremenoj povijesti srednje i jugoistočne Europe
Raspad jugoslavenske države (SFRJ) i uspostava nove geopolitičke arhitekture na prostoru jugoistočne i srednje Europe – uključujući državno osamostaljenje Hrvatske – jedna je od najintrigantnijih i najsloženijih tema recentne hrvatske, (post)jugoslavenske i europske povijesti 20. stoljeća. Kao kronološki okvir predloženoga povijesnog istraživanja istaknuto je razdoblje od smrti Josipa Broza Tita (1980.) do ulaska Hrvatske kao suverene i nezavisne države u Europsku uniju (2013.). Istraživanja se mogu proširiti i produbiti, posebice kada je riječ o kvalitativnim studijama i sintezama o uzrocima pojedinih tranzicijskih procesa, i na prethodne vremenske okvire koji obuhvaćaju ukupno razdoblje socijalističke Jugoslavije. S obzirom na nove društvene pojave, primjerice recentni fenomen masovnoga iseljavanja iz Hrvatske (aktualne ekonomske i socijalne probleme), pojedini istraživački aspekti mogu se proširiti i na razdoblje nakon ulaska Hrvatske u EU da bi se upotpunila povijesna rekonstrukcija tranzicijskih društvenih fenomena. Primarni je cilj projekta istražiti društvene, političke, socijalne, ekonomske, vojne i druge okolnosti u Jugoslaviji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća, poglavito razdoblje nakon 1989. godine, kada se ubrzavaju procesi rastakanja višenacionalne jugoslavenske državne tvorbe. Unutar toga šireg okvira odvijaju se ključni povijesni procesi za tranzicijsku problematiku bez koje nije moguće kvalitetno razumjeti aktualne prilike u suvremenoj Hrvatskoj. U tom smislu svakako valja istražiti utjecaj globalizacije i preklapanje važnih međunarodnih silnica u širem hrvatskom okruženju na pitanja vezana uz tranziciju Hrvatske iz socijalističkoga u zapadno demokratsko društveno uređenje – i na političkom i na društvenom i gospodarskom planu. Ove procese valja sagledavati usporedbom sličnih zbivanja u susjednim državama (npr. Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Mađarska), a ti aspekti važni su zbog mogućnosti razvoja međunarodne suradnje. Posebna će pozornost biti posvećena ideologijama (kult ličnosti J. Broza i fenomen F. Tuđmana kao državnika), razvoju političkih stranaka (prijelaz iz jednostranačkoga sustava u višestranačje), kulturi (otvorenost prema trendovima Istoka i Zapada vs. globalizacija), ekonomskim (tranzicija iz samoupravnoga „planskoga” gospodarstva prema tržišnom gospodarstvu) i socijalnim pitanjima (gospodarski uvjetovano socijalno raslojavanje i socijalni jaz unutar hrvatskoga društva), tj. svim onim čimbenicima koji su tijekom posljednjih 30 godina diktirali društveno-politički razvoj na hrvatskom prostoru.
Istraživači će koristiti metode povijesne znanosti s naglaskom na radu na dostupnim izvorima, s tim da neće biti zanemareni ni sekundarni izvori poput medija i sjećanja sudionika. Koristit će se i rezultati drugih humanističkih i društvenih znanosti. Posebnu vrijednost za naznačene smjernice ima golema građa ICTY-a.
